Braća smo bili to i ostajemo

Na putu do zvezda Ešef Jašarević prošao je etapu od gradačačke Zvijezde, preko tuzlanske Slobode, turskog Galatasaraja, kruševačkog Napretka, te reprezentacije Jugoslavije. Iako je ušao u osmu deceniju života još je u fudbalu i svojoj Zvijezdi. Pomalo slavan i potpuno iskusan ume reći da prijateljstva u sportu stečena – trajna su!

Kada ljudi u zrelosti daju najviše u svom životnom dobu, onda u miru i spokoju treba da žive jesen svog života. Ešef Jašarević je izuzetak, ne i usamljen, jer u fudbalu se događaju lepe stvari – ko ume to da prepozna i doživi. Nekadašnji fudbaler sredine terena u Zvijezdi Gradačac, u tuzlanskoj Slobodi, u kruševačkom Napretku, Galatasaraju i u reprezentaciji Jugoslavije je gost Sportskog žurnala.

– Hvala Sportskom žurnalu i vama lično da ste se setili mene. Odlična novina koju čitam svaki put kada sam u prilici. Znam da su vam sagovornici bili mnogi asovi mog vremena, neki i znatno stariji. Obradovali ste me – započeo je razgovor Jašarević.

Rođen je 5. februara 1951. godine u Gradačcu. U tom gradu je  odrastao, fudbalski stasavao i svojoj Zvijezdi podario mladost, najlepše godine. Za „crveno–bele” sa „Banje Ilidža” je igrao sve do 1972. godine. Sve pamti, i kako je tada izgledao taj klub, nosi sveže uspomene iz davnog perioda.

– To su najdirljiviji dani mog detinjstva i najlepši trenuci mog života. Zvijezda je tada nastupala u Zonskoj ligi tuzlanske regije. Debitovao sam sa 16,5 godina za prvi tim Zvijezde Gradačac i od tada mi je crvena boja u srcu. Gradačac je bio pravi rasadnik talenata. Mirsad Smajić, Rezalija Mahmutović, Ešef Jašarević, Ivica Cvitkušić, Nikola Nikić, Muris Kikić, Amir Durgutović, Safet Kikić, Dževad Helešević, Ismet Mulavdić, Nikola Matanović. Plašim se da sam nekog izostavio – govori Ešef Jašarević.

Potpunu afirmaciju doživeo je u tuzlanskoj Slobodi. Za „crveno-crne” odigrao je 172. zvanične utakmice, postigavši 13 golova. Za fudbalera manevarskog prostora to su lepe brojke.

– Imao sam snagu atletičara, posedovao sam te trkačke mogućnosti. To su treneri prepoznali, hteli su da igram kao vezni fudbaler, ali ceneći i jačinu mog šuta. Postigao sam puno više golova, ali statistika kaže drugačije. Ne vredi negodovati, nego se pomiriti s tim. Sloboda je imala mnogo sjajnih asova. Generacija koja je imala sjajan rezultat je Cakić, Jovičić, Miličić, Alibegović, Avdičević, Hatunić, Jašarević, Hukić, Šećerbegović, Mulahasanović, Mešković, Altarac, Nalić, Jusić. Opet sam verovatno nekog izostavio. Igrajući za Slobodu od 1972. godine najveći dometi su bili protiv Zvezde, Partizana, Hajduka i Dinama. To je bio praznik za oči. I danas se vrti moj pogodak protiv Zvezde. Govorilo se da sam šutirao sa Majevice, a da je Olja Petrović branio na Avali. Počeli smo utakmicu uspešno, vodili smo sa 2:0, onda je Sead Sušić smanjio našu prednost. Beograđani su kidisali u talasima. Međutim, pokojni Hatunić pošalje dubinsku loptu, ja uz desnu autliniju prođem, pogledam da li su ukrstili Geca i Kovačević, te onako preko noge poslao loptu u suprotni ugao. Slavili smo sa 3:1 – priča popularni „Jašar“.

Sjajna izdanja za klub iz „grada soli” preporučila su ga Galatasaraju. Za velikana iz Turske odigrao je 23 meča, postigavši impozantnih devet pogodaka i nakon polusezone u Galati vratio se u zemlju koju i danas mnogi spominju  - Jugoslaviju. Toliko dobre igre, ali tako malo vremena provedenog u Turskoj.

– U Tuzli su boravili privrednici iz Turske, te su gledali jednu utakmicu Slobode. Isto veče su me pozvali i pitali da li bi igrao za Galatasaraj. Objasnio sam da sam potpisao novi ugovor sa Slobodom, ali ako se oni dogovore sa rukovodstvom mog kluba išao bih da probam. Otišao sam u Tursku, odigrao probnu utakmicu i zadovoljio. Iste sezone kada sam ja stigao došao je i Jusuf Hatunić iz Partizana. Nisam ja kriv što sam odigrao manji broj utakmica. Bio je zakon o strancima jasan, zbog afere sa Hatunićem sve se tako dogodilo – pojašnjava on.