Posle više od deset godina, Beograd će biti domaćin jednog velikog takmičenja, a dve decenije su prošle od kad je naša prestonica organizovala Evropsko prvenstvo za mlađe selekcije. Poslednji put, 2004. godine, naša zemlja je bila domaćin i tada se okitila titulom prvaka Evrope. Tačno 22 godina kasnije neki novi klinci imaće priliku da osete radost koju su nekada osetili Petar Nenadić, Dobrivoje Marković, Rajko Prodanović, Bojan Beljanski, a sjajnu generaciju predvodio je kapiten, Žarko Šešum koji je posle velikog finala protiv Hrvatske podigao pobednički pehar.
Najkorisnije igrač šampionata Starog kontinenta prisetio se tih blistavih dana, nezaboravnih trenutaka, atmosfere na tribinama, druženja koje je obeležilo to leto, ali je uputio i snažnu poruku sadašnjoj generaciji kadeta…
Evropsko prvenstvo u Beogradu 2004. godine?
– Ostalo mi je u najlepšem mogućem sećanju, jer je to bilo prvo veliko takmičenje koje smo igrali kod kuće. Posle svake utakmice dolazilo je sve više publike, a mi smo imali privilegiju da sa samo 18 godina igramo pred punim tribinama. Čitavo leto provedeno zajedno povezalo nas je za ceo život, a osvojena zlatna medalja ostala je najupečatljivija uspomena – rekao je Žarko Šešum.
Kako je bilo igrati pred domaćom publikom sa svega 18 godina?
– Osećali smo se zaista posebno jer smo igrali kod kuće i predstavljali svoju zemlju pred mnogobrojnim navijačima, jer su tribine na Banjici i u Pioniru bile ispunjene i imali smo ogromnu podršku. Pritisak je svakako postojao, posebno u mlađim kategorijama, ali i da nismo igrali kod kuće, bilo bi treme jer nam je to bilo prvo veliko takmičenje. Ovako su tu bili porodica, prijatelji i naši ljudi, pa je nervoza u početku bila još veća. Međutim, kako je prvenstvo odmicalo, tako je bilo sve manje treme, a sve više uživanja u igri.
Koliko Vam je to Evropsko prvenstvo pomoglo u daljoj karijeri?
– Činjenica, pomoglo je svima nama da izađemo na veliku scenu. Evropska i svetska prvenstva su najveća pozornica, bez obzira na uzrast. Tu su predstavnici klubova, saveza, skauti... Svako ko učestvuje, ko odigra dobro, nekad i nevezano za neki upečatljivi učinak, ima priliku da izađe na veliku scenu. To je možda jedna od najvećih odskočnih daski za mladog igrača.
Da li će proraditi emocije dok budete gledati današnje kadete?
– Sigurno. Biću na tribinama, pratiću sve utakmice i sigurno će navirati neka sećanja.
Koliko publika može da bude važan faktor?
– Može da bude izuzetno važan, posebno u mlađim kategorijama. Sve je to novo iskustvo za sve reprezentacije, ne samo za našu. Jer kada imaš podršku punih tribina, to je jeda dodatna snaga. Nama je ta podrška bila presudna u nekim utakmicama koje nismo igrali najbolje. Publika nas je podigla i pomogla nam u ključnim trenucima. To je iskustvo koje se ne zaboravlja i posle toga je mnogo lakše igrati pred punim dvoranama.
Koliko ovakvo takmičenje može da doprinese popularizaciji rukometa u Srbiji?
– Može i mora da se iskoristi na najbolji način. Mnogo će zavisiti od momaka na terenu, ali i od Rukometnog saveza Srbije koji je zaslužio organizaciju ovog prvenstva i koji će izneti veliki teret. Najvažnije je ono što će se dešavati na terenu. Mi smo narod koji voli borbu, uspeh i dobru igru, mnogo će klinaca videti motivaciju da krene da trenira rukomet.
Koliko se rukomet promenio od 2004. godine do danas?
– Danas je mnogo brži, fizički zahtevniji i sama igra se dosta promenila. I mi smo tada imali dobre uslove i duge pripreme, a verujem da ih imaju i sadašnji momci. Ono što je najveća razlika jeste medijska pažnja. Zahvaljujući društvenim mrežama, ovo prvenstvo će biti daleko ispraćenije nego što je bilo naše. Biće mnogo više ljudi iz rukometnog sveta, što je velika prilika i za Srbiju kao organizatora, ali i za igrače i stručni štab da se predstave na najbolji način.
Šta biste poručili kadetima koji će ove godine predstavljati Srbiju?
– Poručio bih im da uživaju u svakom trenutku. Ne dešava se često da Srbija organizuje ovakva takmičenja i ovo je jedinstvena prilika da igraju pred svojom publikom. Imao sam privilegiju da kao kadet, a kasnije i kao senior, igram velika Evropsko prvenstvo u Srbiji i želim to i njima od sveg srca. Neka iskoriste energiju sa tribina, neka stvore borbenu atmosferu, jer će publika to prepoznati. Sa takvim vetrom u leđa moguć je veliki rezultat. Savet je da u svaku utakmicu uđu sa maksimalno snage – rekao je Šešum.
PRVA POBEDA NAJVAŽNIJA
Šta očekujete od Srbije na predstojećem Evropskom prvenstvu?
– Teško je prognozirati. Najvažnije je da dobro počnu, da pobedom skinu početnu tremu, a posle je sve moguće. Voleo bih da Srbija bude u borbi za najviši plasman. Želim da svi momci budu zdravi, znam da će oni koji budu na spisku biti spremni. Nadam se da će dobrim igrama privući što više publike i da ćemo svi zajedno uživati u rukometu u Beogradu.
BEZBROJ ANEGDOTA
Da li postoji neka anegdota koju i danas prepričavate?
– Tokom tog leta svaki dan nam je bio zanimljiv. Mi momci od 18 godina proveli smo skoro dva meseca u hotelu na Košutnjaku, pa je bilo bezbroj anegdota. Imali smo svoju rutinu, znalo se ko šta voli, ko pušta muziku, ko prvi ustaje, a ko poslednji ide na spavanje. I danas kad se sretnemo prepričavamo te neke trenutke.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.